Horoskop je simbolični
prikaz međuodnosa prirodnih principa na izvesnom mestu u
trenutku nečijeg rođenja koji je u skladu s međuodnosom tih
istih prirodnih zakona u svesti pojedinca.
Horoskop je slika neba u određenom trenutku (položaji Sunca,
Meseca, planeta, zvezda) gledano sa određene tačke na Zemlji
u određenom trenutku. Dakle, kao da smo sa određenog mesta u
datom trenutku fotografisali nebo, pa napravili svojevrsnu
kartu - horoskopsku kartu - sa tačnim položajem najvažnijih
objekata, te sa elementima nebeske sfere (zenit, nadir,
ascedent, descedent). Natalni horoskop (karta) nekog čoveka
je takva slika u trenutku njegovog rođenja.
Horoskop se sastoji od velikog broja elemenata i njihovih
povezanosti - astrološki elementi, astrološki znakovi,
astrološke kuće, planete, planetarni aspekti...
DNEVNI HOROSKOP ZA 21.02.2019.
Raj i pakao su dobrim delom u našem umu. Ako gajiš dobru
misao, onda stvaraš Raj. Ako plačeš Bogu za svetlošću, onda
dobijaš dobro iskustvo, prosvetljujuće iskustvo, a to
iskustvo nije ništa drugo do Raj. S druge strane, ako gajiš
negativnu misao, onda stvaraš pakao. Raj i pakao se mogu
iskusiti svaki dan.
Kada um postane žrtva briga, nemira i drugih nebožanskih
sila, kada je um uznemiren, uzrujan, mučen ružnim, nečistim
i nebožanskim mislima, osećamo da smo u paklu. Ali, kada
lepota, svetlost i božanstvenost srca izaðu na površinu i mi
pokušamo da ih otkrijemo i ispoljimo u svetu koji teži, onda
osećamo da smo u Raju.
Ne moramo da čekamo smrt da bismo našli pakao ili Raj. Oba
su unutar nas u našem svakodnevnom životu, u našem
svakodnevnom ponašanju. Ako smo uvek duševni i predani, u
mogućnosti smo da ostanemo uvek u Raju baš u ovom životu na
Zemlji.
Samo zato što još nismo iskusili Beskonačno, Besmrtno i
Večno, mi osećamo da je ono suprotno - ono što je konačno -
pakao. Ali, vezanost koju proživljavamo svaki dan je samo
prolazna faza. Tokom nekoliko sati sunce može da ne sija,
ali na kraju sunce izlazi. Svaki pojedinac ima unutrašnje
sunce. Unutrašnje sunce je prekriveno strahom, sumnjom,
brigama, nemirima, nesavršenostima i ograničenjima. Ali,
doći će dan kada ćemo moći da uklonimo ove oblake, a onda će
unutrašnje sunce jasno sijati.
Ako verujemo u pakao, onda samo omalovažavamo naše
sopstvene unutrašnje potencijale. Svi smo mi Božija
deca. Za nas ne postoji pakao, postoji samo svetlost. |
|
Ali, ako ne vidimo istinu na način na koji istina mora da
bude viðena, onda se javlja unutrašnji bol. Ovaj bol će se
sigurno svakog dana javljati u našem životu. Istina je tu,
ali moramo da je sagledamo na pravi način. Samo tada vidimo
da život ima istinski smisao.
Svakoga dana možemo imati osećaj Raja. Raj znači beskonačni
mir, svetlost i blaženstvo. Kada se tragalac moli i meditira,
on ulazi u Raj. Kada je njegov um tih i miran, kada je
njegov um tok spokojstva, njegovo srce postaje svedajuće, a
njegov život postaje Božanska Stvarnost. Raj nije mesto; raj
je stanje svesti. Kada oslobodimo svoj um od mreža neznanja,
kada oslobodimo svoje postojanje od zemnog kala, mi vidimo,
osećamo i rastemo u Raj.
Raj i pakao postoje. I ne čekaju nas nakon smrti. Postoje
ovde, za našeg života, u nama. Mi biramo hoćemo li od našeg
života napraviti raj ili pakao. Kako od svog života
napraviti pakao? Jednostavno. Zapustite svoj život. Zabijte
glavu u pesak i nemojte gledati sitnu prašinu sazdanu od
zrnaca jala, mržnje, sitne ljudske gluposti, netolerancije,
zavisti... koja se nakuplja po vašoj duši. Pravite
kompromise koji trajno oštećuju vašu radost. Verujte da je
vaš život u rukama drugih. Verujte da je vaš život u Božjim
rukama i da vi nemate ništa sa tim. Vodite računa o svojim
sebičnim trenutnim potrebama, ali nikada nemojte sesti i
razmisliti šta vas čini sretnim. Verujte da za vaše bližnje,
muža, ženu, decu... znate šta im treba bolje od njih samih.
Nakon nekoliko godina zapuštanja videćete kako beznadežno
klizite ka devetom krugu. Ako ste imali i najmanju kontrolu
nad time šta se u vašem životu događa, više je nećete imati.
Vaši unutrašnji đavoli mučiće vas osećajem krivice ili
nepravde koja vam je učinjena, osećaćete njihove noževe kako
vam paraju utrobu svaki dan. I još nešto: Bićete na
Tantalovim mukama, okruženi ljudima, a žedni ljudske topline
i ljubavi. Bićete sami, beskrajno sami.
Kako to izbeći, kako živeti u raju?
Teško, ali isplati se. Naučite voleti sebe, naučite da
voleti sebe znači i voleti druge ljude, a ne biti sebičan.
Naučite da možete ili voleti sve ljude ili ne voleti nikoga,
sredine nema. Živite u skladu sa svojom savešću, upoznajte
sebe i svoje potrebe, zadovoljite ih i tražite od drugih da
ih zadovolje. Ne zamerajte ljudima ako to ne čine, to je
njihovo pravo, a vaš je izbor hoćete li biti s njima ili s
nekim drugim ljudima koji su spremni voditi računa o vama.
Slušajte svoje bližnje, slušajte šta im treba i ne
sprečavajte ih da ono što im treba i nađu, u vama ili u
drugima. Davajte bez odricanja. Ovo funkcioniše. I nikada
nije kasno da svojoj duši izgradimo raj.
Raj ili pakao?...Nijedno.
Ne postoji raj. Isto kao što ne postoje pakao ni nebo. Niti
ikakav oblik života posle smrti. Nada je besmislena. Nećemo
se vratiti u obliku biljke ili životinje, ili čira na
nečijem želucu. Ne vrtimo krugove u nekom kosmičkom
metaprostoru dok se u nama iskristališe ono najbolje kako
bismo bili prepušteni u nirvanu. Karma je dobra ideja, ali
nema nikakve metafizičke reperkusije iako bismo u to strašno
želeli verovati. Raj i pakao su poput plana B u koji
očajnički želimo verovati jer se ne usudimo pomisliti na
život bez tog pričuvnog plana B, nade u ispunjenje svih
žudnji u nekom prostoru koji bi nam odgovarao poput savršeno
skrojenog Diorovog odela. Poverovaćemo u bilo šta, dok god
je to ono što želimo čuti. Puni smo paničnog straha da
nećemo dobiti tu drugu priliku, priliku za iskupljenje i
zato se toliko trudimo pothranjivati iluziju večnosti. Raj
je izmišljen kako bi se siromašnim i obespravljenim dao
osećaj neke veće pravde, obećanje svih užitaka koji su im
uskraćeni na ovom svetu. Ponajprije stoga što bogatima i
moćnima raj ni ne treba- oni su već u njemu; žive u udobnim
stanovima koje gledamo na stranicama lifestyle časopisa,
voze skupe automobile, nose dizajnerske kreacije i
basnoslovan nakit. A nama ostalima ostaje iluzija da i
bogati plaču, ponekad, možda ušuškani u svoje svilene plahte
između pilatesa i psihoterapeuta. A sve to zbog toga što se
od početka sveta raj percipira kao jedno određeno-i uglavnom
precizno locirano-mesto beskonačnog užitka, luksuza i
zadovoljstava. Muslimani veruju u raj pun prelepih devica za
zaslužne muslimane, hršćani u astralnu livadu ispresecanu
potočićima i cvetnim lejama, a hindusi u neku vrstu
usavršene egzistencije lišene svake želje i potrebe. Ipak,
ono što i jedni drugi i treći zaboravljaju jeste da život ne
bi trebao-niti smeo- biti tek čekaonica za nešto veće i
bolje, jer se to očekivanje često ne ispuni ni u
najbanalnijim životnim situacijama. Umesto da budemo
neprestalno zagledani preko plota svoje zemaljske
egzistencije, trebali bismo se potruditi da jedni drugima
olakšamo i ulepšamo ovo ovde i ovo sada, jer je to jedino u
šta možemo biti zaista i nepobitno sigurni. Inače bi nam se,
zbog tog zavodljivog obećanja večnosti koje nam nude
religije sveta, moglo dogoditi da se- poput deteta koje na
božićno jutro pod borom ne nalazi ništa-na kraju, teško
razočaramo. Jedan kolumnista New York Timesa u svom je
sjajnom eseju napisao da ključno pitanje danas nije da li
Bog postoji, nego zašto u njega verujemo. Isto se može reći
za taj toliko opevani zagrobni život- nije toliko bitno da
li je smrt stvarno kraj svega ili tek početak nečeg puno
većeg, nego zašto nam je večni život uopšte potreban. Drugim
rečima, ako nam treba tako malo da "umremo" od dosade, šta
bi se tek dogodilo u situaciji u kojoj bismo imali beskrajan
rok trajanja? Bojim se da već znam odgovor... Postoje čitave
civilizacije koje su, poput egipatske, izgrađene oko kulta
zagrobnog života. Kao produktu vremena u kojem je sve
zamenjivo i kratkotrajno, teško mi pada da razumem stanje
duha koji stvara za večnost. Unatoč svemu, večnost neće
izgubiti ništa od svoje patine patetične slike savršenog
sveta u kojem smo lišeni svega osim užitka i zadovoljstva.
Večnost će preživeti kao poslednja laž, i jedina u koju
nismo spremni posumnjati jer nismo u stanju podnjeti
posledice te sumnje koja potkopava laž u kojoj smo odgojeni
i u kojoj svi zajedno živimo.
|